Pogovor z osebnim zdravnikom Josipa Broza Tita
Predrag Lalević (88) je bil Titov osebni zravnik 16 let. V pogovoru razkrije marsikaj, o svojem odraščanju v času vojne, odstranitvi Rankovića in kako je postal osebni zdravnik Tita.
ISPOVESTI
Iako je u 88. godini života, Predrag Lalević je u dobroj kondiciji. U velikoj ispovesti za Nedeljnik, doktor Lalević govori o svom odrastanju za vreme rata, šta se dešavalo u Titovom okruženju u vreme “pada Rankovića”, kakvo je bilo zdravstveno stanje “najvećeg sina naroda i narodnosti” i kako je on proveo poslednje dane pred smrt, ali i kako je bio “slučajni svedok” jedinog puta kada je Tito otvoreno govorio o Draži Mihailoviću
Jedno od najranijih sećanja iz detinjstva profesora Predraga Lalevića odnosi se na kralja Aleksandra — kada je sa suzama u očima javljao rodbini po komšiluku da je kralj ubijen. Daleko je više zanimljivih sećanja koje vezuje za Tita. Naš najpoznatiji anesteziolog doktor Lalević šesnaest godina je kao lični lekar proveo uz predsednika SFRJ na svim putovanjima po inostranstvu.
Iako je poznat kao “Titov lekar”, o čemu je napisao i knjigu, iza sebe nije “ostavio” samo dugovečnog šefa države već je bio i osnivač prvog samostalnog Odseka za anesteziologiju pri bolnici „Dr Dragiša Mišović”, kao i prve jugoslovenske škole anestezije, kojom su se do tada uglavnom bavili medicinske sestre i tehničari. Taj odsek će kasnije prerasti u Odeljenje za anesteziju i reanimaciju; zatim je 1978. osnovan Institut za anesteziologiju i reanimatologiju Kliničke bolnice „Dr Dragiša Mišović”, a deset godina kasnije i prva Klinika za anesteziologiju i reanimaciju u Srbiji. Kroz “ruke” profesora Lalevića prošlo je više od 700 anesteziologa iz cele bivše Jugoslavije.
Iako je u 88. godini života, Predrag Lalević je u dobroj kondiciji. Dok nam pokazuje fotografije sa putovanja sa Titom kao i specijalni godišnjak klinike “Mejo” u kojem nisu propustili da ga navedu kao svog značajnog “alumnija”, spontano je otpočeo svoju životnu priču. Predrag Lalević, svojevrsni otac naše anesteziologije koji je odlikovan sa 30 što domaćih, što inostranih ordena, ostaje i kao specifičan svedok epohe, a njegova iskustva pokazuju kako se i kroz jednu bogatu doktorsku karijeru oslikava posleratna istorija Jugoslavije.
U velikoj ispovesti za Nedeljnik, doktor Lalević govori o svom odrastanju za vreme rata, odlasku na Medicinski fakultet, školovanju na najprestižnijoj američkoj klinici “Mejo”, šta se dešavalo u Titovom okruženju u vreme “pada Rankovića”, kakvo je bilo zdravstveno stanje “najvećeg sina naroda i narodnosti” i kako je on proveo poslednje dane pred smrt, ali i kako je bio “slučajni svedok” jedinog puta kada je Tito otvoreno govorio o Draži Mihailoviću — neočekivano sa izrazitim simpatijama — i pokušajima Jovanke Broz da sazna šta se zaista dogodilo sa Dražom, potvrđujući da su sa tom istinom bili upoznati samo Tito i Miloš Minić.